Djeca koja su odrastala u sredini gdje je vikanje bilo učestalo, često sa sobom nose nevidljive ožiljke koji se kasnije mogu manifestovati kroz nesigurnost, anksioznost ili izbjegavanje sukoba.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Kako se ti uticaji odražavaju u svakodnevici?
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Vikanje djetetu šalje poruku da nije dovoljno dobro ili da sve radi pogrešno. U odraslom uzrastu, to može dovesti do hronične nesigurnosti, osjećaja manje vrijednosti i straha od odbijanja.
Svaka greška postaje dokaz ličnog neuspjeha, što dovodi do pretjerane samokritičnosti.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Djeca koja su bila izložena vikanju često razvijaju osjećaj stalne prijetnje. U odraslom uzrastu to se manifestuje kao stalna anksioznost, izazvana sukobima, kritikama ili čak običnim životnim situacijama.
Strah od neuspjeha, usađen u djetinjstvu, može uzrokovati pretjerani perfekcionizam, gdje odrasle osobe teže nedostižnim standardima kako bi izbjegle kritiku.
Često vikanje roditelja takođe može narušiti sposobnost stvaranja zdravih odnosa. Neki odrasli izbjegavaju sukobe i povlače se, dok drugi reaguju agresijom, što otežava odnose s partnerima, prijateljima i kolegama.
Djeca koja su bila izložena vikanju često imaju problema s regulacijom emocija, što se u odraslom dobu može manifestovati kroz intenzivne ispade poput ljutnje, plača ili emocionalne otupljenosti.
Strah od izražavanja emocija često rezultuje unutrašnjom nesigurnošću i osjećanjem izolovanosti, prenosi B92.
(Agencije)
