TESLIĆ - Danas se navršava 29 godina od talačke krize, u kojoj je 25. aprila 1996. godine u Srednjoj mješovitoj školi "Jovan Dučić" jedan učenik poginuo, a 18 je teže i lakše povrijeđeno.
Jedan od najtežih dana u istoriji Teslića, istinski heroj profesorica Nada Radulović i izuzetna hrabrost i međusobna solidarnost đaka.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
O ovoj tragediji, koja je obilježila živote jedne generacije teslićkih maturanata, veoma malo se govorilo i pisalo, a odigralo se na sljedeći način:
Jugoslav Mihajlović, mladić koji je odranije imao dosije u policiji, naoružan sa tri bombe, jednim pištoljem i 80 metaka, ušetao se tog kobnog jutra na čas filozofije i zarobio kompletno odjeljenje (IV1) prve generacije maturanata gimnazije. Kao taoce držao ih je skoro devet časova.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Profesoru, koji je tada „držao“ čas, predao je ceduljicu na kojoj je pisalo da traži milion maraka, jer će „u protivnom“ cijelo odjeljenje trpjeti posljedice. Na času su tada bila 24 učenika, ali je u međuvremenu četvoro oslobodio, dok je ostale držao u zarobljeništvu do 16.30 časova kada se i okončala drama.
Ova talačka kriza završila se tragično – poginuo je maturant Mario Vuković, a većina učenika je povrijeđena od eksplozije bombe koja je pala među đake, skupljene u uglu učionice, nakon što su Mihajlovića pogodili hicem iz puške pripadnici policijskih snaga, koji su sve vrijeme s njim vodili pregovore da oslobodi učenike.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Veliki broj Teslićana, roditelji, prijatelji i učenici, satima su u neizvjesnosti čekali ishod događaja.
Profesor srpskog jezika i književnosti u SMŠ „Jovan Dučić“ Nada Radulović dobrovoljno se pridružila zarobljenim đacima – kako ih je nazvala – „neodlikovanim herojima“. Na taj korak se odlučila kada je saznala da će Mihajlović za jednog profesora koji uđe u učionicu osloboditi tri đaka, ali otmičar nije ispunio obećanje, samo je jedna učenica puštena na slobodu.
„U tim trenucima đaci su pokazali izuzetnu hrabrost i međusobnu solidarnost, jer – kada ih je puštao u toalet – prijetio je svakome da će, ako se ne vrati, ubiti drugog učenika. Nije se dogodilo da se neko nije vratio“, ispričala je profesorica Radulović.
Radulovićeva kaže da nije očekivala da će neko pucati u naoružanog čovjeka, koji je, iako smrtno pogođen, aktivirao bombu. Zadnje čega se sjeća bio je zvuk bombe dok se kotrljala prema učenicima.
Ova tragedija ostavila je velike posljedice na sve učenike, profesore i posmatrače koji se ni 29 godina poslije nisu „oporavili“.
