TESLIĆ - Na okupljanje povodom 50 godina mature prve generacije teslićkih gimnazijalaca stiglo je njih devetoro sa raznih strana svijeta, ali i oni koji svoje penzionerske dane provode u rodnom Tesliću.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Bingo - Kralj dobrih cijena!

Prije 50 godina 21 učenik prve generacije teslićkih gimnazijalaca napustio je školske klupe i otisnuo se se širom biše Jugoslavije u želji da nadograde svoje znanje. Čak njih 11 završilo je fakultete, a 10 višu školu. Upravo titule i diplome obezbijedile su im dobra radna mjesta i lakši životni put.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Jedan od njih je i Ljubomir Mišić koji priča da ga je susret sa drugovima i drugaricama iz razreda zaista obradovao, te da neke od njih nije vidio još od srednjoškolskih dana. Time je ovaj sastanak još važniji i emotivniji priča Ljubomir te dodaje da je ova generacija prvu godinu školovanja pohađala sa dobojskim gimnazijalcima, da bi od druge godine postali samostalni u Tesliću.

- Ovo je generacija 1946. A broj učenika se mijenjao. Na kraju nas je završilo 21. Znači, kad me pitaju koliko imaš godina ja kažem pa eto ja slavim 50 godina od završetka mature pa znate koliko treba dodati na to... To dođe 70 zar ne, priča Ljubomir kroz smijeh te dodajte da će gimnazijalske dane pamtiti samo po finom.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Na moju sreću, kaže Ljubomir, svi mi izgledaju lijepo od ovih koji su došli. Nažalost, kako kaže, petoro od njih 21 je umrlo te su ovo druženje u Srednjoj školi „Jovan Dučić" otpočeli i minutom ćutanja u častonim koji više nisu među živima.

- Kad smo se jutros susretali to je bilo oduševljenje, gledamo jedni u druge kako ko izgleda, a znamo kako su nekad izgledali. Od nas 21 pet nas je samo ostalo u Tesliću pa nije ni čudo što se nismo viđali, rekao je Mišić.

Gimnazijalka prve teslićke generacije, Svjetlana Petrović - djevojačko Lazarević, jedan od inicijatora okupljanja priča kako je poslije Gimnazije završila fakultet u Beogradu, a potom se u teslićku Gimnaziju vratila kao profesor matematike.

- Bilo je neobično vratiti se u ovu školu i sjediti u zbornici sa mojim profesorima iz Gimnazije. Malo sam se osjećala kao đak, a ne kao kolega njihov. Radila sam tu tri godine, a onda sam jednu godinu prešla u Kraljevo, a potom u Smederevo gdje sam živila 11 godina i gdje sam se udala, a potom sam prešla u Čačak gdje živim 31 godinu jer mi je i muž iz okoline Čačka, priča Svjetlana.

Svjetlana priča da se poslom profesora matematike bavila 15- 16 godina, a potom je u jednoj firmi u Čačku radila kao programer u jednoj vojnoj firmi gdje je i dočekala penziju. Iako ju je životni put odveo u Srbiju u Teslić se vraćala svake godine, prvo da bi posjetila roditelje, a sada sestru. Teslić joj, priča, nikad nije prestao nedostajati.

- Kada sam ih nazvala sve i rekla za okupljanje svi su se radovali. Posebno se obradovao jedan drug koji živi u Arizoni u Americi, a kojeg sam kontaktirala na internetu. Rekao mi je da ga je toliko vratio taj moj poziv u gimnazijske dane i da mu je to bio najljepši period u životu. Plakala sam kad sam dobila tu poruku. Svi su se obradovali. Evo i sad vidite, bili smo mnogo složni, priča Svjetlana suzdržavajući da je emocije opet potpuno ne obuzmu.

Prva generacija teslićkih gimnazijalaca ostaće upamćena i po ljubavi koja se rodila upravo u ovom razredu, a koja je nešto kasnije krunisana i brakom. Jasna Mujičić rođeno Hadžialić nažalost, na proslavu je došla bez supruga jer je on teško bolestan već dugi niz godina. Upravo zbog bolesti Jasna i suprug su preselili u Rijeku.

- Moj muž je bio i ostao jedan od najproduktivnijih ljudi. Razbolio se pa je jednino rješenje bilo da odselimo u Rijeku jer su mu otkazali bubrezi. Došao je do hemodijalize, ali još uvijek je dobro s obzirom na cijelu situaciju. On zaista može dati neki impuls za druge koji su tako oboljeli jer ulazi u Ginisovu knjigu rekorda kao bolesnik koji je najduže bolovao tu bolest. Završio je Elektrotehniku i bez obzira na taj hendikep koji mu se dogodio aktivno je radio. Bio je suvlasnik dijalize za turiste u Opatiji do unazad tri godine. Ja sam završila kemiju i fiziku, najčešće sam predavala kemiju i radila sam do starosne mirovine, priča Jasna te dodaje da s obzirom da njihova ljubav potiće iz gimnazijskih klupa nije ni čudo što se vrlo često prisjećaju baš tog perioda života.

Gimnazijalci su bili nosioci kulturnog života u teslićkoj opštini. Sena Kitalić kaže i da je ova, prva generacije bila posebno jedinstvena i vrlo složna. Za sve njih je biti gimnazijalac bila velika čast i obaveza.

- Poslije Gimnazije sam otišla na studije. Završila sam Arapski jezik i književnost u Damasku. Kad sam završila radila sam kao prevodioc u Beogradu u Savezu sindikata, u jugoslovenskim firmama u Libiji, Jordanu, Iraku, Egiptu, pa svugdje u arapskom svijetu. Potom sam se vratila u Teslić. Imam jednog sina, priča Sena Kitalić te dodaje da je divan osjećaj vidjeti stare prijatelje kao i da ih nije sve odmah prepoznala.

Proslava pedesetogodišnjice mature održana je u Srednjoj školi „Jovan Dučić", a devet bivših učenika ugostio je Dejan Pozderović direktor pomenute škole kao i predsjednik Skupštine opštine Teslić Željko Perišić. Zadovoljstvo mu je kaže da je dio ove priče jer je upravo prva generacija gimnazijalaca postavila i temelj u vaspitanju i obrazovanju u ovoj opštini.

- Mi smo pronašli jednu staru fotografiju moglo bi se reći njihovog panoa koju smo restaurirali i koju ćemo postaviti u počasnom dijelu našeg hola. Tako će svi učenici moći da vide kako je to nekada izgledalo, rekao je Pozderović.

Teslićka Gimnazija danas broji 280 učenika, a svake godine škola upiše i tri nova odjeljenja. Prva generacija je, kako kažu, postavila čvrste temelje a na novim generacijama je da te temelje grade i nadograđuju najbolje što znaju. 

Više u prilogu ELTA televizije...

{videobox}yWaR50Ubukg{/videobox}

Autor: Biljana Stokić - srpskacafe.com

Foto: eTeslic