Lazareva subota, u narodu poznata i kao Vrbica, jedan je od praznika koji zauzima posebno mjesto u pravoslavnoj tradiciji. Obilježava se uvijek osam dana pred Vaskrs, uoči praznika Cvijeti, a vezuje se i za uspomenu na čudo vaskrsenja Lazara, koje je, prema Jevanđelju, učinio Isus Hristos.
Ovaj dan slavio je i blaženopočivši Patrijarh Pavle kao svoju krsnu slavu, a u narodu je ostao upamćen kao praznik radosti, naročito među djecom.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Zašto je Vrbica praznik djece
U pravoslavlju se Vrbica doživljava kao praznik dječije radosti. Prema jevanđelskom predanju, Hristos je, polazeći u Jerusalim, rekao: „Pustite djecu k meni, jer takvih je carstvo nebesko.“
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Zbog toga se upravo na ovaj dan u hramovima okuplja veliki broj najmlađih, koji svečano obučeni dolaze na bogosluženje, noseći zvončiće oko vrata i grančice vrbe u rukama. Taj prizor postao je jedan od najprepoznatljivijih simbola praznika.
Lazareva subota obilježava uspomenu na dan kada je Isus Hristos vaskrsao Lazara iz groba. U hrišćanskom učenju taj događaj ima posebno značenje, jer predstavlja pobjedu života nad smrću i najavu vaskrsenja svih vjernika.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Prema predanju, Lazar je posle vaskrsenja živio još 30 godina kao kiparski arhiepiskop, propovjedajući hrišćanstvo.
Vrba, koja se na ovaj praznik unosi u pravoslavne hramove, ima duboku simboliku. Njene grane podsjećaju na palmine grančice kojima je narod pozdravio Hrista prilikom ulaska u Jerusalim. Poslije osvećenja, vjernici ih nose kućama i stavljaju pored ikone i kandila.
Običaji koji se čuvaju u srpskim domovima
Za Lazarevu subotu vezuju se brojni običaji širom Srbije. U mnogim krajevima vjeruje se da u kuću tog dana treba unijeti vrbu i koprivu, jer one simbolično donose zdravlje, napredak i zaštitu domu.
Djeci se oko vrata stavljaju mala zvonca na trobojci, kao znak radosti i pobjede života nad smrću. Osim vrbe i zvončića, važan dio praznika je i svježe cvijeće, koje se bere na Vrbicu i ostavlja preko noći u vodi. Vjeruje se da se ukućani na Cvijeti tom vodom umivaju za zdravlje i blagostanje.
U pojedinim krajevima zadržao se i običaj odlaska na rijeku rano ujutru. Tada se iz vode uzima kamenčić, stavlja na nogu i šutira što dalje, uz riječi koje prizivaju zaštitu od zmija i svakog zla.
Lazarice i stari narodni običaji
Posebno mjesto u narodnoj tradiciji imaju Lazarice — povorke neudatih djevojaka, svečano obučenih i ukrašenih, koje su nekada na ovaj praznik obilazile kuće i pjesmom domaćinima željele sreću, napredak i plodnu godinu.
Običaj je nalagao da Lazar i jedna od Lazarica pred svakom kućom izvedu poseban ples, dok su ostale učesnice pjevale. Domaćini su ih darivali jajima i posnim kolačima, a vjerovalo se da njihov dolazak donosi blagostanje u dom.
Vatre uoči praznika i simbolika okupljanja
U nekim krajevima Srbije veče uoči Lazareve subote obilježava se paljenjem vatri na raskrsnicama ili u dvorištima. Vatre se prave od suvih stabljika kukuruza i granja, a njihova svjetlost simbolično podsjeća na radost Lazarevog vaskrsenja i najavljuje svetlost Hristovog vaskrsenja.
Oko tih vatri narod se okupljao, razgovarao i dočekivao praznik zajedno, a mladići su često preskakali plamen kao znak hrabrosti i simboličnog očišćenja od grijeha. Ovaj običaj, osim simbolike, imao je i važnu društvenu ulogu — da ljude poslije zime ponovo okupi i poveže u zajedništvu.
Praznik koji spaja vjeru, tradiciju i porodičnu radost
Lazareva subota i Vrbica i danas ostaju među najljepšim praznicima u pravoslavnom kalendaru. To je dan u kojem se spajaju vjera, porodična toplina, dječija radost i bogata narodna tradicija, a običaji koji ga prate svjedoče o dubokoj povezanosti crkvenog i narodnog života u Srbiji.
(Kurir, ATV)
