Opozicija je, čini se, pronašla formulu po kojoj može da porazi samu sebe.
Ko je s kim, ko je protiv koga i ko je šta obećao zavisi od dana, raspoloženja i, izgleda, od pristupa društvenim mrežama.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Nakon višemjesečnog mrcvarenja, konačno su izašli sa imenima.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Kandidati su objavljeni, ali suštinska stvar – stvarni dogovor i jasna saglasnost svih aktera – ostala je negdje između zatvorenih vrata, privatnih poruka i naknadnih objašnjenja.
Jedni podržavaju ono što su drugi navodno dogovorili. Drugi se ograđuju od onoga što je već objavljeno. Treći pokušavaju da građanima objasne šta je zapravo bila namjera, a šta samo nečija interpretacija. Najbizarnije od svega je što dio opozicionih prvaka o ključnim političkim potezima ne saznaje za pregovaračkim stolom, već – iz statusa na Fejsbuku.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ne treba se ni vraćati na sapunicu oko kandidature Branka Blanuše – priču „jesam, nisam“, koja je već ostavila ozbiljne posljedice po njegov lični kredibilitet, ali i po imidž SDS. Dovoljno je pogledati najnoviji potez koji je ponovo uzburkao ionako krhke odnose unutar opozicionog bloka.
Blanuša je, putem objave na Fejsbuku, saopštio da bi u slučaju pobjede opozicije, lider PSS i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković trebalo da bude mandatar za sastav nove Vlade Republike Srpske, što je Stanivuković objeručke prihvatio.
Međutim, predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić potvrdila je da o tom prijedlogu nije bilo razgovora na sastancima opozicije, naglašavajući da njena stranka, samim tim, nije obavezna da ga prihvati.
-Mi smo bili principijelni, saradljivi, kooperativni, pružili smo maksimalnu podršku Blanuši u novembru i februaru kao prijevremenom predsjedničkom kandidatu i zaslužili smo u tom kontekstu da budemo upućeni u ova dešavanja, a ne da ih saznajemo iz medija – naglasila je Trivićeva.
Ako se ključni dogovori saopštavaju preko društvenih mreža, ako saveznici bivaju iznenađeni objavama, a objašnjenja dolaze tek nakon reakcija javnosti – onda se neminovno postavlja pitanje: da li je opozicija svojim ponašanjem sama narušila povjerenje koje pokušava da dobije od građana?
Povjerenje
Marija Milić, strateški savjetnik za javnu komunikaciju, za Srpskainfo kaže da je opozicija ove godine propustila veliku komunikacijsku priliku.
-Ne zato što nije kritikovala vlast, to radi već godinama. Nego zato što nije izgradila ono bez čega se izbori teško dobijaju – povjerenje. U političkoj komunikaciji postoji pravilo koje se stalno potvrđuje. Kad je čovjek uplašen, nema vremena da analizira programe, čita obećanja ili poredi slogane. Reaguje instinktivno. Zato izbori nikad nisu samo racionalna, nego i emocionalna odluka. Ljudi se ne pitaju samo ko je u pravu. Pitaju se: kome bih stvarno povjerio svoju budućnost? Ako godinama govorite da vlast krade, uništava institucije i da je situacija dramatična, onda kritika sama po sebi više nije dovoljna – naglasila je Milićeva.
U jednom trenutku, nastavlja Milićeva, ljudi prestanu da traže dokaze da je loše – počnu da traže dokaz da će s vama biti bolje.
– I ne samo bolje, nego sigurnije. Tu se lomi svaka kampanja. Da li će kritika ostati samo kritika ili će prerasti u povjerenje. Po mom mišljenju, opozicija pravi još jednu komunikacijsku grešku. Ušli su u raspravu o imenu mandatara prije nego što su građanima dali razlog da povjeruju da to zaista jeste zajednička priča. Komunikacija uvijek ima svoj redoslijed. Prvo moram da povjerujem tebi, a tek onda me zanima koga predlažeš za premijera. Kad promijenite taj redoslijed, publika se izgubi – rekla je Milićeva.
Ona smatra da je jedan od ključnih komunikacijskih problema SDS bio način na koji je protumačio rezultat prijevremenih predsjedničkih izbora.
-Stvoren je utisak da su glasovi koje je dobio Branko Blanuša bili glasovi ličnog povjerenja. Iz ugla političke komunikacije, nisam sigurna da je to nužno isto. Postoje izbori na kojima građani glasaju za kandidata. I postoje izbori na kojima glasaju protiv vlasti. To nisu iste političke situacije i ne traže istu komunikaciju. Ako su ljudi glasali protiv nekoga, to još ne znači da su povjerenje već poklonili vama. To je tek prilika da počnete da ga gradite – naglasila je Milićeva.
Ona smatra da je najveća greška, koju političar može napraviti, jeste da protestni glas protumači kao lično povjerenje.
– Povjerenje nije nagrada, povjerenje je proces. Čini mi se da opozicija nije dovoljno iskoristila politički kapital koji joj je taj rezultat otvorio. Umjesto da ga pretvori u dugoročno povjerenje, dobili smo višemjesečno mrcvarenje. Slučaj Branka Blanuše i nedosljednosti u komunikaciji proteklih mjeseci pokazao je još nešto. Nije problem što je promijenio stav. Političari ponekad moraju da mijenjaju stavove. Problem je što javnost nije razumjela zašto. A kad ljudi ne razumiju zašto je neko promijenio stav, najčešće pomisle da iza toga stoji pritisak, interes ili slabost. U komunikaciji prazan prostor nikada ne ostane prazan, ljudi ga sami popune – najčešće onim što najmanje želite da pomisle – kaže Milićeva.
Ono što nju, kako kaže, najviše iznenađuje, prvenstveno u SDS, jeste odnos prema bilo kakvom drugačijem mišljenju.
-To više nije pitanje politike, već pitanje liderstva. Ako ne prihvatate različita mišljenja dok ste u opoziciji, zašto bi građani vjerovali da ćete ih lakše prihvatati kad dođete na vlast? Povjerenje se ne gradi samo prema građanima. Gradi se i unutar organizacije. Interna komunikacija je temelj svake javne komunikacije. Ako unutar opozicije ne postoji povjerenje i jedinstvena komunikacija, teško je očekivati da će ih prepoznati građani. Dobra vijest je da se povjerenje može graditi. Ali za to je potrebna zajednička strategija komunikacije i disciplina da se ona dosljedno sprovodi – zaključila je Milićeva.
