Nismo protiv povećanja plata, ali pregovori o minimalcu u Republici Srpskoj ne mogu počinjati licitiranjem procentima u medijima, poručuje u razgovoru za "Glas Srpske" predsjednik Unije poslodavaca RS Zoran Škrebić.
Dok sindikalne računice predviđaju rast minimalca od najmanje 10 odsto, poslodavci traže da se u dijalog uvede makroekonomska matematika, a domaća proizvodnja zaštiti posebnim mjerama, prije svega zamrzavanjem i ograničavanjem cijene električne energije za prerađivačku industriju.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
- Ne izmišljamo ništa novo, već treba da pratimo kako drugi čuvaju svoju proizvodnju - poručio je Škrebić.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
GLAS: Sindikat ovih dana sve više govori o dostojanstvenoj plati. Šta je za poslodavce dostojanstvena plata?
ŠKREBIĆ: Tema je dosta teška. Savjet sindikata Srpske je prezentovao podatke do kojih su došli na osnovu istraživanja. Unija poslodavaca će takođe uraditi istraživanje. Na osnovu istraživanja i jedne i druge strane doći ćemo do konkretnih rješenja. Ako pričamo o konkretnom iznosu dostojanstvene plate, to zavisi od čovjeka do čovjeka i može da bude potpuno različito. Međutim, ono što su profesori naročito napomenuli jeste da dostojanstvena plata zavisi od kupovne moći i nivoa cijena koje su na tržištu. Naravno, posljednjih godina imamo dosta visoku inflaciju koja značajno utiče. I sam sindikat je naveo da su nominalne plate rasle od 2020. do 2025. godine za nešto više od 60 odsto, dok je inflacija bila nešto veća od 30 odsto, te da je realan rast plata oko 22 odsto. Kada pogledamo ekonomije u okruženju, to je jedan od većih procenata rasta realne plate. Ni u jednom trenutku ne treba reći da je to zadovoljavajuće, tu treba još dosta da se radi.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
GLAS: Kakav stav uopšte iznose poslodavci kada je riječ o daljem rastu plata?
ŠKREBIĆ: Mi ni u jednom trenutku ne sporimo da će u ovakvim uslovima morati da rastu plate iz dva razloga, jedan je inflacija, a drugi nedostatak radnika. Ono što mi smatramo da nije dobro jeste da se taj rast plata određuje administrativnim putem, iz razloga što tada izlazimo iz makroekonomskih parametara i stvaramo dodatne probleme na nivou izvoza. Odnosno, kada plate rastu brže od produktivnosti rada, dolazi do smanjenja izvoza i privredne aktivnosti u prerađivačkim preduzećima, te pada zaposlenosti u prerađivačkoj industriji i do pogoršanja spoljnotrgovinskog bilansa. To je sve ono što nam se dešavalo u posljednjih par godina. Rast plata mora biti u skladu sa makroekonomskim pokazateljima, a tu treba da budu uvrštene i inflacija roba koje služe za opštu potrošnju, podaci o industrijskoj proizvodnji i BDP-u, te još par parametara koji su značajni za odslikavanje makroekonomskog ambijenta privrede Republike Srpske. Taj prijedlog smo pripremili i poslali da bude jedna od tema Ekonomsko-socijalnog savjeta.
GLAS: Da li je taj prijedlog računica za izračunavanje najniže plate?
ŠKREBIĆ: Nije, nego bi nam to bio okvir u kojem treba da pregovaramo. To je bitno jer se u prethodnom periodu nismo mogli dogovoriti zbog ogromne razlike u stavovima. Ono što će nam svima zajedno pomoći jeste da postoji određeni okvir koji izračunavamo na osnovu makroekonomskih pokazatelja i da pregovaramo na osnovu tog okvira. Druga stvar koja je veoma bitna za rast plata jeste da se mora ulagati u tehnološki razvoj i automatizaciju proizvodnih preduzeća. Ako ovako nastavimo, i dalje će biti prisutni trendovi smanjenja industrijske proizvodnje i prerađivačke industrije, povećanja spoljnotrgovinskog deficita, te će dolaziti do sve većeg pada industrijske proizvodnje i zaposlenosti u industriji.
GLAS: Dakle, plate u Srpskoj u prethodnom periodu povećavane su na osnovu proizvoljnih procjena nadležnih?
ŠKREBIĆ: Pa nisu baš potpuno proizvoljne, bilo je tu i neke matematike, ali je Vlada uvijek išla nekako preko te matematike, očekujući određene probleme sa inflacijom. Međutim, s obzirom na to da je taj period iza nas i da se pokazalo da je prerađivačka industrija sada u dosta velikim problemima, smatramo da u ovom trenutku ima pojedinih grana privrede koje još rastu, ali ono što je osnova svakog privređivanja, a to je proizvodnja i ona se zaista nalazi u teškom položaju. I to više niko i ne spori. Moramo naći načine kako da oporavimo ta preduzeća. Druge zemlje značajno koriste podsticaje i olakšice za prerađivačku industriju, kako bi sačuvale takvu proizvodnju za vrijeme kada će se smanjiti, odnosno nestati ova evropska kriza. Onaj ko bude u dobroj startnoj poziciji kada sve ovo prestane, mnogo će brže da oporavlja svoju proizvodnju i svoj rast. Ako nam se pogasi sve što će nam sutra trebati, mnogo je teže sve to ponovo uspostaviti. Nismo protiv povećanja plata, ali to sada mora biti podstaknuto mjerama u prerađivačkoj industriji, odnosno proizvodnji. Moramo uvažavati realnost u kojoj živimo i poslujemo.
GLAS: Krajem ovog mjeseca možemo očekivati pregovore o najnižoj plati. Sindikat je već iznio stav da taj procenat rasta ne treba da bude manji od deset odsto. Kakav je stav poslodavaca?
ŠKREBIĆ: Mi ćemo tražiti okvir za pregovore koji sam već spomenuo. Možda taj okvir pokaže da je njihov zahtjev opravdan, ali mislim da je iznositi određene procente bez podloge zbog čega se traži baš taj iznos - pogrešno i da ne treba tako počinjati pregovore. A naročito ne počinjati te pregovore u medijima. Naš stav je da pregovore uvijek treba početi prvo na Ekonomsko-socijalnom savjetu i između nas, a ne stvarati medijske pritiske ili bilo koje druge. Ako hoćemo da to budu korektni pregovori, onda treba tako. Naša osnova za ove pregovore je upravo ono o čemu sam pričao - makroekonomska analiza, odnosno stvaranje okvira za pregovore na osnovu makroekonomskih pokazatelja. Tako se radi u Evropi i svijetu. Nije dobro počinjati pregovore na osnovu proizvoljnih pokazatelja bez analize. Možda sindikat i ima analizu, ali nama je još nisu prezentovali.
GLAS: Kraj godine nam donosi i onu priču o cijeni struje. Šta će privreda tražiti?
ŠKREBIĆ: Razgovarali smo o toj temi i prije izborne kampanje. Naš zahtjev jeste da se na određeni period, godinu, dvije ili tri ograniči cijena struje. Dakle, da za industriju bude posebna cijena struje. To su uradile sve evropske zemlje. Ne izmišljamo ništa novo, već treba da pratimo kako drugi čuvaju svoju proizvodnju. Najveći troškovi su u proizvodnim preduzećima, svi ostali u strukturi svojih troškova imaju daleko manje opterećenje od potrošnje električne energije. To je naš zahtjev i vjerujemo da će razgovora o tome biti i prije formiranja nove vlade Republike Srpske.
NIŠTA NOVO
GLAS: Zašto godinama samo pričamo da obrazovni sistem ne prati potrebe privrede, a ništa se na terenu ne radi?
ŠKREBIĆ: Mi smo uporni i bićemo uporni i stalno ćemo pričati o tome. Ono što je realno problem, danas ako krenemo da mijenjamo osnovno i srednje obrazovanje, rezultate ćemo imati tek između sedam i 10 godina, a još nismo počeli, da se razumijemo. Druga stvar koja je vrlo bitna, mislim da trenutne promjene u privredi, uopšte u svijetu, koja se dešava sa vještačkom inteligencijom je toliko brza, a mi još nismo naučili djecu da savladaju čak i one vještine koje su bila bitne prije 20 godina. Bez osnovnih znanja neće se znati koristi ni taj alat kao što je umjetna inteligencija. Dakle, obrazovanje mora značajnije, brže i dinamičnije da se mijenja. Problem kod visokog obrazovanja je i taj što tehničke fakultete upisuje vrlo mali broj mladih. Tehnički fakulteti su osnova za razvoj i bez stručnog kadra koji oni školuju nećemo nikada imati firme, odnosno kompanije koje proizvode gotove proizvode ili tehnološke proizvode.
