Legenda kaže da je nekada u stara vremena u manastiru Liplje bilo preko stotinu kaluđera. Danas u ovom manastiru žive samo četiri duše. Gromke riječi sačekaće vas na ulazu u ovaj manastir.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Prolazeći stazama koje vode do manastira, gledamo u svaki prateći sadržaj, zavirujemo, barem krišom u život ovih monaha. Manastir je potpuno tih, osjećaj izolacije i udaljenosti od bilo kakvog žagora spolja. Plijeni svojom veličinom. Starješina manastira, iguman Teofan poželi nam dobrodošlicu. Već tada poče jaka kiša. Iako je bio početak juna, nadvilo se sivilo, a kiša je silinom dobovala po bakarnom krovu manastirskog kompleksa.
Već je prošlo 38 godina od kako je iguman Teofan prešao prag velelepnog kompleksa manastira Liplje. Čudni su putevi Gospoda i čovjek se, ako ima vjere, jednostavno prepusti Božijoj volji. Tako je i iguman Teofan. Pristao je da podijeli dio svoje životne priče i da nam ujedno ispriča i prošlost manastira.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Prema oskudnim zapisima i narodnom predanju, manastir je imao velike šumske površine i pašnjake na planini Borja, sa brojnom sitnom i krupnom stokom te veći broj hektara obradivog zemljišta. Od samog osnivanja, u manastiru je radila prepisivačka škola i ionografska radionica. Prepisivane su knjige za potrebe manastira, kao i šireg crkvenog područja.
Manastir Liplje spada u red većih i viših srednjovjekovnih sakralnih objekata. Prvobitno je bio posvećen Sv. Nikoli, ali je poslije obnove u 19. vijeku posvećen Blagoveštenju Presvete Bogorodice.
I tako je, nakon 270 godina, monaško kandilo nastavilo da gori u ovoj svetinji. Dvije godine nakon dolaska monaha Justina Pantića, u obnovljenom manastiru zamonašen je monah Jefrem, današnji episkop banjalučki i od tada Liplje polako počinje svoj duhovni i materijalni rast. Naročito je to vidljivo od kako je 1980. godine vladika Jefrem podtavljen za episkopa banjalučkog. Iguman Teofan nam kazuje da je u manastir došao 1985. godine. Ovje je i zamonašen.
Iako je manastir Liplje bio poznat po svom prepisivačkom radu, danas posjeduje samo manju zbirku starih knjiga. Sačuvano je vrlo malo primjerka tih rukopisa.
Pored materijalne obnove manastir živi i svojim duhovnim životom. Akatist Presvetoj Bogorodici čita se svaki dan u podne pred čudotvornom ikonom Majke Božije.
Skriven visokim lipama, manastir Liplje broji vijekove i vijekove postojanja. I dok život u savremenom svijetu brzo teče, ovdje kao da je stao, tiho je i mirno. I ko god da dođe kaže da osjeća poseban mir. Još dobuje kiša, ali osjeća se poseban mir i bezgranični spokoj.
Izvor: TV K3