Sveti Ignjatije Bogonosac jedan je od onih praznika koji u pravoslavnoj tradiciji nose snažnu poruku.

To je dan tišine, pažnje i pripreme, kada se ne gleda šta je na stolu, već ko ulazi u kuću i kakav duh unosimo u sopstveni dom. U središtu tog dana stoji jedan od najstarijih i najznačajnijih svetitelja rane Crkve.

Sveti Ignjatije Bogonosac bio je episkop Antiohije i učenik svetih apostola, a po crkvenom predanju upravo ono dijete koje je Hristos uzeo u naručje govoreći da samo oni koji postanu kao djeca mogu ući u Carstvo nebesko. Nadimak Bogonosac nosi jer je, kako Crkva uči, nosio Boga u svom srcu i ispovijedao Hrista bez straha, čak i pred smrću. U vrijeme cara Trajana osuđen je zbog vjere i sproveden u Rim, gdje je postradao mučeničkom smrću, bačen zvijerima, ostavivši za sobom poslanice koje i danas predstavljaju temelj pravoslavnog učenja o Crkvi, Evharistiji i hrišćanskom stradanju.

Ignjatindan se slavi 2. januara po novom kalendaru, u toku Božićnog posta. Zbog toga se na ovaj dan uvijek posti i obilježen je uzdržanjem, smirenjem i molitvom.

U narodu se na ovaj praznik posebno obraća pažnja na prvu osobu koja tog dana uđe u kuću. Vjeruje se da ona simbolično donosi duh godine koja dolazi, pa se nastoji da to bude dobra, mirna i poštena osoba. Crkva ovaj običaj tumači kao podsjetnik da treba paziti koga i šta puštamo u svoj život – i spolja i iznutra, piše Žena Blic.

U nekim krajevima opstao je i narodni običaj da stariji na dan Svetog Ignjatija Bogonosca blago povuku djecu za uši, izgovarajući želje za zdravlje, rast i dug život. Ovaj običaj nema bogoslužbeno značenje i nikada nije bio dio pravoslavnog obreda. U svom izvornom obliku trebalo je da bude simboličan i blag, kao izraz dobre želje, ali Crkva uči da se djeca ne “štite” gestovima, već molitvom, blagoslovom, ljubavlju i vaspitanjem u vjeri. Zato se danas ovaj običaj ili u potpunosti napušta, ili se svodi na nježan dodir i blagoslovnu riječ.

Dan Svetog Ignjatija Bogonosca je, prije svega, dan unutrašnje sabranosti. Po narodnom vjerovanju, na ovaj praznik ne započinju se veliki poslovi, a akcenat je na miru u kući, molitvi i pripremi za praznik Hristovog rođenja.

(Srpskainfo, FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER)

Nova godina je poseban trenutak kada se opraštamo od stare godine i otvaramo vrata novim počecima. Prema feng šuiju i starinskim običajima, postoje stvari koje u novogodišnjoj noći treba izbjegavati kako bi vam sreća i blagostanje pratile svaki dan naredne godine.

Ako želite da privučete dobar prosperitet i izbjegnete nesreću, obratite pažnju na sljedeće.

Pranje i sušenje veša

Uključivanje mašine za veš 31. decembra ili 1. januara navodno donosi lošu sreću. Puna korpa prljavog veša takođe nije dobra, pa planirajte pranje unaprijed.

 Pranje podova i generalno čišćenje

„Kakva novogodišnja noć, takva godina“. Nemojte provoditi završne pripreme ili usisavati posljednjeg dana – stan spremite ranije i uživajte u proslavi.

Pokvaren sat

Neispravan sat simbolizuje gubitak vremena i novca. Popravite ga prije dočeka kako biste započeli godinu precizno i organizovano, piše Stil.

Prazan frižider i ostava

Vjeruje se da puna kuća i zalihe hrane donose obilje i radost. Unaprijed obavljena kupovina osiguraće gozbu i pripremu za neočekivane goste.

Prazan novčanik

Simbolizuje finansijske probleme i gubitak novca. Napunite ga prije ponoći kako biste privukli uspjeh i blagostanje u 2025.

Razbijanje stvari u kući

Svaka razbijena stvar navodno donosi lošu sreću. Budite pažljivi i čuvajte dom od oštećenja.

Iznositi stvari iz kuće

Posebno staru odjeću ili namještaj, jer to simbolizuje odliv sreće i blagostanja.

Zapamtite ove jednostavne savete i podijelite ih sa ukućanima kako bi loša sreća ostala van vašeg doma. Pratite ove običaje i u Novu godinu zakoračite srećni, uspješni i sa pozitivnom energijom.

(Srpskainfo, FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER)

Koliko puta ste tokom praznika pogledali u prepunu činiju klasične salate i poželeli nešto laganije, a jednako kremasto i zasitno? Umesto teškog osećaja u stomaku, švedska salata nudi savršen balans ukusa koji momentalno budi apetit i osvežava nepca. Ovo nije samo alternativa, već unapređena verzija omiljenog priloga.

Mnogi kulinarski entuzijasti tvrde da je upravo ova kombinacija sastojaka ono što nedostaje svakoj svečanoj trpezi. Dok jer ruska salata često preteška zbog količine majoneza i skroba, ova skandinavska varijanta donosi hrskavost i svežinu koju niko ne očekuje, a svi je potajno žele. Tajna leži u jednom specifičnom voćnom dodatku koji pravi drastičnu razliku.

Zašto je švedska salata kraljica trpeze?
Ono što ovaj recept izdvaja iz mora sličnih je harmonija kiselosti i slatkoće. Švedska salata koristi bazu od krompira i šargarepe, slično kao i naša domaća verzija, ali u igru uvodi kiselu jabuku. Upravo taj hrskavi, kiselkasti zalogaj „preseče“ masnoću dresinga i mesa, čineći da svaki zalogaj deluje kao prvi.

Sastojci koji prave razliku

Za pripremu ovog specijaliteta ne trebaju vam skupi sastojci, već samo prava kombinacija. Evo šta čini magiju:

Kuvani krompir i šargarepa – osnova koja daje sitost.
Kiseli krastavčići – neizostavni element za pikantnost.
Zelena jabuka (Granny Smith) – ključni igrač koji menja sve.
Šunka ili dimljena piletina – za bogat ukus mesa.
Dresing – kombinacija majoneza i pavlake (ili grčkog jogurta) za lakšu teksturu.

Tajna savršene pripreme

Priprema je jednostavna, ali zahteva pažnju na detalje. Povrće i voće treba seckati na kockice jednake veličine kako bi se ukusi ravnomerno proželi. Nikada ne prekuvajte povrće; ono mora zadržati svoju strukturu kako se salata ne bi pretvorila u kašu. Pomešajte sve sastojke sa dresingom od majoneza, pavlake i malo senfa, a zatim ostavite da se dobro rashladi.Zamislite taj trenutak tišine kada gosti probaju prvi zalogaj, a onda krene talas oduševljenja i pitanja o „tajnom sastojku“. Švedska salata nije samo obrok, to je kulinarski trik kojim pokazujete svoje umeće.

(Glas Srpske)

BIJELjINA - Pravoslavni vjernici danas obilježavaju Materice, najveći hrišćanski praznik majki i žena, koji uvijek pada u drugu nedjelju pred Božić.

Toga dana, prema običaju, djeca porane i unaprijed pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem na prepad vežu majkama noge, na isti način kao što su njih majke vezivale na Djetinjce.

Majka se pretvara da ne zna zašto je vezana. Djeca joj čestitaju praznik, a ona onda dijeli poklone i na taj način se "driješi". Na isti način se vežu i sve udate žene, koje se "driješe" kolačima ili nekim drugim slatkišima.

Običaj "vezivanja" i "driješenja" predstavlja mnogo više od puke igre ukućana, jer se njime potvrđuje veza ljubavi kojom su povezani svi članovi hrišćanske porodice.

Praznik Materice se u novije vrijeme proslavlja i pri hramovima, naročito po gradovima. Žene u dogovoru sa sveštenikom pripreme prigodan program u kome učestvuju djeca sa prikladnim recitacijama i pjevanjem, a onda djeca vezuju prisutne žene. One se "driješe" poklonima i pripremljenim paketićima, knjigama, krstićima...

Negdje se organizuje posjeta bolnici, naročito dječjim odjeljenjima, gdje se djeci nose pokloni, što daje ovom prazniku puni hrišćanski smisao.

(Glas Srpske, Foto: Srna)