Fudbalska reprezentacija Hrvatske pobjedom protiv Paname dodatno je uljepšala veče koje će zauvijek ostati upisano u istoriju hrvatskog fudbala.
Kapiten Luka Modrić protiv Paname je upisao svoj jubilarni 200. nastup u dresu nacionalnog tima, postavši još jednom simbol dugovječnosti, kvaliteta i predanosti hrvatskoj reprezentaciji.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Nakon posljednjeg sudijskog zvižduka uslijedilo je veliko slavlje na terenu. Saigrači su zagrljajima čestitali legendarnom vezisti, dok su ekonomima pripale posebne zasluge za iznenađenje koje je čekalo reprezentativce. Na teren su donijeli posebno dizajnirane majice "LUKA 200", posvećene kapitenu koji već dvije decenije ispisuje najljepše stranice hrvatskog fudbala.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Majicu krasi ilustracija Modrića prilikom izvođenja kornera, dok broj 200 sa simbolično oblikovanim nulama predstavlja nasljeđe koje prevazilazi statistiku i rezultate. Natpis "Infinite Legacy" dodatno naglašava trag koji je ostavio u hrvatskom sportu i inspiraciju koju predstavlja novim generacijama.
Emotivni trenuci nastavili su se i nakon počasnog kruga pred navijačima. Saigrači su u jednom trenutku podigli Modrića u zrak uz ovacije hiljada hrvatskih pristalica, koje su od početka do kraja slavile svog kapitena.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Marijan Kustić uručio je Modriću i poseban kolekcionarski paket izrađen povodom njegovog 200. nastupa za reprezentaciju. U središtu kolekcije nalazi se specijalno izdanje dresa sa oznakama jubileja, službenim detaljima utakmice i natpisom "MODRIĆ 200".
Ko je Ante Budimir, heroj Hrvatske protiv Paname
Fudbaleri Hrvatske uspjeli su da savladaju Panamu sa 1:0, a heroj ove pobjede bio je Ante Budimir.
Ostao je na klupi za rezerve Budimir, ali ga to nije omelo da uđe u igru i golom u 54. minutu obezbijedi "vatrenima" tri važna boda i spriječi bruku protiv Paname, te ga sada cijela Hrvatska slavi.
Trnovit put ka slavi
Godinama Ante Budimir u dresu Osasune pruža sjajne partije, ali mu je put ka slavi bio više nego trnovit.
"Rat i sve te okolnosti su uticale na to da napustimo dom i 1992. godine dođemo u Veliku Goricu. Otac mi je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Majka Janja je sa mnom i moje dvije sestre, Irenom i Renatom, došla u Turopolje. Sama se žrtvovala za nas, sve nam je u životu omogućila", rekao je Budimir jednom prilikom za španske medije i dodao:
"Tamo su bili takozvani 'plavi šljemovi', zar ne? Iz UN. Bili su naoružani. Imao sam svega pet ili šest godina, ali se sjećam oružja i ljudi koji su brinuli da sve bude u redu. Ali, to je život. Važno je zapamtiti da te loše stvari mogu učiniti boljim čovjekom. Uvijek te nauče nečemu, a mislim da se upravo to desilo meni, kao i svim ljudima sa ovih prostora. To nas je učinilo jačima i sada bolje razumijemo kako da živimo u ovom svijetu", rekao je tada Budimir, prenosi Kurir.
Upisao fakultet
Govorio je i o svojim sestrama koje su imale veliki uticaj na njegov život.
"Sestre su bliznakinje, godinu dana su starije od mene. Imaju svoj privatni biznis, rade zajedno. Obje su završile Ekonomski fakultet, pa su zbog toga i mene natjerale da upišem fakultet! Ipak, diploma nije na prvom mjestu, tu su porodica i fudbal.
Malo je falilo da umjesto na fudbalu, završi na – rukometu.
"Kada je Hrvatska osvojila zlato na Svjetskom prvenstvu u rukometu u Portugalu 2003. godine, trenirao sam rukomet nedjelju dana. Međutim, kada je trener htio da me registruje, prelomio sam, fudbal je moja prva i najveća ljubav.
Kada se odlučio za fudbal, Ante Budimir je prelomio da mora da grebe i rukama i nogama ka uspjehu.
Preko Intera iz Zaprešića, Lokomotive, Sent Paulija, Krotonea, Sampdorije i Majorke, pa sve do Osasune i reprezentacije Hrvatske, te gola protiv Paname koji ga je stavio u red velikana.
