Kada dijete zna slova, ali ne ume da pročita ono što zna, kada mu se slova pretvaraju u zagonetku umjesto riječi i kada trud ne donosi željeni rezultat, moguće da je riječ o disleksiji. To nije lenjost ni nemar, već drugačiji način na koji mozak obrađuje riječi, glasove i značenja - kaže za master logoped Marijana Mirković.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
On otkriva kako prepoznati prve znake disleksije i kako pomoći djetetu da ponovo stekne vjeru u sebe.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
– Disleksija je specifična teškoća u učenju čitanja, koja se javlja uprkos normalnom vidu, sluhu, inteligenciji, sistematskoj obuci i povoljnim uslovima za učenje. Ispoljava se u nesposobnosti čitanja i razumijevanja značenja teksta, kao i u nemogućnosti da se misli iskažu pisanim putem na jezički pravilan način – objašnjava Marijana Mirković.
Javlja se kod pet do 10 odsto djece školskog uzrasta, češće kod dječaka. Karakteristično je da je uzrast čitanja, prema standardizovanom testu, najmanje osamnaest meseci ispod stvarnog životnog uzrasta, iako dete ima prosječne ili čak natprosečne intelektualne sposobnosti.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Disleksija i jezički razvoj
Kod neke djece disleksija može da bude povezana s usporenim razvojem jezičkih sposobnosti, odnosno s razvojnim jezičkim poremećajem (disfazijom).
Tada dijelovi mozga koji su zaduženi za govor sazrijevaju sporije, pa dIJete kasnije ima teškoće u povezivanju slova i glasova, čitanju i pisanju.
U najvećem broju slučajeva je genetski uslovljena, ali može biti povezana i sa određenim faktorima tokom trudnoće i porođaja, koji utiču na sazrijevanje dijelova mozga zaduženih za govor i čitanje.
Prvi znaci u predškolskom uzrastu
Iako se disleksija najčešće otkriva s polaskom u školu, prvi znaci mogu se prepoznati još u predškolskom uzrastu.
– Takva djeca često imaju teškoće sa izgovorom i prepoznavanjem sličnih glasova, ne pokazuju interesovanje za slova i pisanje svog imena, a mogu imati i probleme s pamćenjem redoslijeda dana u nedjelji, mjeseci u godini i brojeva. Uočavaju se i teškoće u pamćenju i razumijevanju verbalnih iskaza, kao i sporije usvajanje novih riječi – objašnjava logoped.
U pitanju su jezički nedostaci koji se mogu prevazići ranim tretmanom, a time se mogu i prevenirati potencijalni poremećaji u čitanju, naglašava ona.
Polazak u školu
Sa polaskom u školu se pred dijete se postavljaju novi i teži zahtjevi, kao što su čitanje, pisanje i računanje, što je i period kada se disleksija najčešće otkriva.
– Polazi se od pretpostavke da je dete dostiglo određeni nivo zrelosti na kognitivnom i jezičkom planu, ali u praksi često nije tako. Iako su kod djeteta površinske govorno-jezičke strukture zrele, logopedskom procenom se otkriva nezrelost dubinskih jezičkih struktura, neophodnih za učenje čitanja i pisanja – kaže Mirković.
Kod djece se tada primjećuje manji fond reči, kraće rečenice, teškoće u razlikovanju sličnih glasova, pamćenju i pisanju slova i brojeva, kao i u povezivanju slova u reči. Često čitaju sporo, preskaču redove, zamenjuju slova ili teško razumeju pročitan tekst.
Djeca sa disleksijom nikako nisu lenja, već su uglavnom inteligentna i radoznala, ali njihov mozak funkcioniše drugačije.
-Zbog toga im je potrebno više vremena da savladaju čitanje, a njihova frustracija zbog neuspeha često ima razarajuće posledice na motivaciju. Za njih se smatra da se nedovoljno trude, da su lenja i nepažljiva, zbog čega u školi dobijaju loše ocijena – kaže Mirković.
Kritike i kazne dodatno pogoršavaju situaciju. Mnoga takva djeca postaju nervozna, povučena ili agresivna, razvijaju osjećanja stida, sramote i gubitak samopouzdanja.
Uloga porodice i škole
Da bi dijete sa disleksijom povratilo veru u sebe, potrebna je pomoć i podrška cijele porodice, naglašava logoped.
– Roditelji bi trebalo da nađu vrijeme za dijete, da mu redovno posvećuju pažnju, da se interesuju za njegove potrebe. Da razgovaraju o dešavanjima u školi, da provere da li je zapamtilo šta su učili. Nipošto ne bi trebalo da ga kritikuju, da ga porede sa drugom djecom, niti u porodici, niti van nje. Svako dijete je osoba za sebe – savjetuje.
– Kada roditelji i učitelji primijete odstupanja u učenju, čitanju i ponašanju, važno je da se što pre obrate stručnjacima – psihologu, logopedu, neurologu ili psihijatru. Zajedničkim snagama bi trebalo da rade na jačanju samopouzdanja kod djeteta, da ga motivišu za čitanje i prilagode nastavu njegovim trenutnim mogućnostima – navodi Mirković.
Kako izgleda terapija
Dijagnoza disleksije se ne postavlja prije trećeg razreda osnovne škole, iako se teškoće mogu uočiti već krajem prvog. Postupak je složen i podrazumeva preglede kod više stručnjaka – psihologa, neurologa, psihijatra, otorinolaringologa, oftalmologa, logopeda i defektologa, uz različite dijagnostičke metode.
– Savremena terapija – kaže Mirković, “podrazumijeva multisenzorne pristupe, u kojima se učenje zasniva na više čula, na vidu, sluhu i dodiru, kako bi dete lakše povezalo slovo, glas i značenje. Pomoć pružaju i kompjuterski programi i aplikacije koji čitaju tekst naglas, kao i prilagođeni tekstovi sa većim slovima, kraćim rečenicama i većim razmakom između redova”, navodi ona.
Logopedski tretman se sprovodi individualno, dva do tri puta nedeljno. Kod neke djece korekcija počinje od pripreme za čitanje i pisanje, a kod druge od povezivanja slova u reči i rečenice, kaže ona, prenosi zdravlje.kurir.rs.
Ključ su motivacija i strpljenje
“Roditelji bi trebalo da znaju da je otklanjanje teškoća u čitanju dug proces koji traje najmanje nekoliko meseci. Kada se postigne cilj, ne bi trebalo naglo prekinuti sa vežbanjem niti kontakt sa logopedom”, napominje Marijana.
Najvažnije je, zaključuje, zainteresovati dete za čitanje i učenje, razvijati ljubav prema knjizi od ranog uzrasta, čitati mu priče, učlaniti ga u biblioteku i pokazati mu da čitanje može da bude zadovoljstvo.
– Za uspjeh u prevazilaženju teškoća u čitanju i pisanju presudna je motivacija djeteta i dobra saradnja između roditelja, učitelja i logopeda – poručuje master logoped Marijana Mirković.
(Srpskainfo, FOTO: FREEPIK)
