Građani svakodnevno svjedoče rastu životnih troškova, a bankarski sektor u Republici Srpskoj bilježi istorijske rekorde u poslovanju.
Iz godine u godinu zarade banaka dostižu nezapamćene visine, a glavni zamajac tog rasta više nisu samo kamate na plasirane kredite, već agresivno uvođenje i poskupljenje najrazličitijih naknada i provizija.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Podaci o poslovanju jasno pokazuju razmjere rasta profita. U 2025. godini bankarski sektor u Republici Srpskoj ostvario je ukupnu neto dobit od 266,9 miliona KM, što je bilo za 19,7 miliona KM ili 7,97 odsto više nego godinu ranije. Međutim, taj tempo se u 2026. godini dodatno ubrzao: samo u prvih šest mjeseci ove godine banke su uknjižile čistu neto dobit od čak 165,1 milion KM, što predstavlja skok od 16,18 odsto, odnosno 23 miliona KM više, u odnosu na isti period prošle godine.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ekonomisti upozoravaju da se suština poslovanja banaka u potpunosti izmijenila i da se ekstraprofit dominantno izvlači kroz takozvane nekamatonosne prihode – usluge platnog prometa, vođenje računa, elektronsko bankarstvo, pa sve do paprenih troškova obrade kreditnih zahtjeva koji često prelaze i 1.000 KM bez jasnog objašnjenja šta banka time uopšte pokriva.
Kako je ranije upozorio ekonomista Predrag Mlinarević, domaće banke su se pretvorile u svojevrsne „finansijske supermarkete“ koji su shvatili da se kroz sitne i stalne namete najlakše dolazi do miliona.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
– Banke su posredničke institucije koje bi dobit trebalo da ostvaruju prvenstveno na razlici između pasivnih kamata na depozite i aktivnih na kredite. Međutim, težište se prebacilo ka nekamatonosnim prihodima, kao što su troškovi obrade, naknade za vođenje računa i platni promet. Shvatile su da je to izuzetan način da dobro zarade – naveo je Mlinarević.
On je takođe problematizovao činjenicu da na tržištu praktično nema stvarne cjenovne konkurencije, ukazujući na sumnju u prećutne dogovore među bankama.
– Kad pogledate cijene usluga koje naplaćuju, oni se skoro pa u fening dogovore da podijele tržište. Umjesto da se iscrpljuju konkurencijom i snižavaju cijene kako bi privukle klijente, banke se vode logikom: „Bolje da se dogovorimo, pa da podijelimo tržište podizanjem cijena i ostvarujemo visoke profite“. Ako nešto izgleda kao patka, hoda kao patka i kvače kao patka, onda jeste patka. Ako su cijene kod svih iste, moralo je biti dogovaranja – naglasio je Mlinarević, podsjećajući da bi Konkurencijski savjet BiH morao ispitati ovakvo ponašanje i pravnu osnovanost naplate spornih naknada.
Da se monopolska pozicija koristi za obmanjivanje klijenata i nametanje nefer uslova, upozorava i ekonomista Milenko Stanić, upoređujući bankarske aranžmane sa trgovačkim trikovima.
– Banke bi morale jasnije isticati kolika je stvarna, efektivna kamatna stopa. Međutim, one se ponašaju kao preduzeća koja objavljuju „akcijske popuste“, a prije toga podignu cijene. Privlače građane prividno povoljnim uslovima, dok u pozadini sakriju visoke prateće troškove. Dodatni nameti i takse često se u konačnici približe visini same kamatne stope koju klijent plaća – ocijenio je Stanić, naglašavajući da nekoliko velikih banaka potpuno kontroliše tržište bez pritiska konkurencije.
Kao dodatni finansijski teret za korisnike dugoročnih zaduženja ističe se i praksa obračuna euribora. Kako je u više navrata ukazao ekonomista Zoran Pavlović, naplata ove evropske referentne stope u domaćim okvirima predstavlja čistu anomaliju jer banke novac za plasmane ne povlače sa evropskog tržišta, već koriste domaće depozite građana, privrede i javnih institucija, po tom osnovu ostvarujući ekstraprofit koji bi, po uzoru na druge zemlje, morao biti znatno oštrije oporezovan.
Posebna pogodnost za bankarski sektor leži u samom poreskom ambijentu. Sa stopom poreza na dobit od svega 10 odsto i potpunim odsustvom poreza na dividendu, Republika Srpska ima jedan od najpovoljnijih poreskih okvira u Evropi za izvlačenje dobiti u kešu. Dok radnici plaćaju poreze i doprinose na svaku zarađenu platu, bankarski sektor svoje stotine miliona maraka profita može gotovo neokrnjeno prebaciti matičnim bankama.
