Šta djeca znaju o vršnjačkom nasilju koje trpe? Odgovori tinejdžera u Srpskoj otkrivaju da tonemo sve dublje

Koliko je vršnjačko nasilje rašireno u školama u Srpskoj i šta o ovoj temi kažu oni kojih se ona najviše tiče - djeca? Odgovore na ova pitanja ponudio je Specijalni izvještaj Ombudsmana za djecu Republike Srpske, koji će se uskoro naći pred poslanicima Narodne skupštine RS.

Istraživanje, u kojem je učestvovalo 5.701 srednjoškolac uzrasta od 15 do 17 godina iz svih krajeva Republike Srpske, pokazalo je da je vršnjačko nasilje itekako prisutno u školama, ali da mnogi tinejdžeri, po ugledu na odrasle, okreću glavu od problema, kako bi “izbjegli nevolje”.

Naime 10 odsto đaka je reklo da su bili žrtve nekog vida vršnjačkog nasilja u toku ove školske godine, dok svaki četvrti đak navodi da je tokom školovanja bar jednom bio na meti djece nasilnika.

Čak 40 odsto ispitanika je svjedočilo nasilju koje su pretrpjele njihove drugarice ili drugari.

Zanimljivi su odgovori učenika na pitanje kako su reagovali u slučajevima vršnjačkog nasilja.

“To se mene ne tiče”

– Samo sam gledao, ne tiče me se to i neću da se miješam – mudro je odgovorilo čak 35 odsto, dakle više od trećine tinejdžera.

Možda se to dešava i zbog toga što se mnogi slučajevi vršnjačkog nasilja “guraju pod tepih” i zataškavaju, što zbog “čuvanja ugleda škole”, što zbog inertnosti onih kojima je to posao, ali i nejasnih procedura i podjele odgovornosti.

FOTO: SHUTTERSTOCK
FOTO: SHUTTERSTOCK

A evo kako se to očituje u praksi.

Prema svjedočenju srednjoškolaca, u 51 odsto slučajeva vršnjačkog nasilja sve se završi razgovorom sa razrednikom, a u više od 30 odsto slučajeva niko ništa ne preduzme, kao da se nasilje nije ni dogodilo.

Ipak, đaci su ubijeđeni da vršnjačko nasilje treba prijaviti: skoro dvije trećine ispitanih tvrdi da bi prijavilo nasilje koje vidi ili doživi.

Većina njih bi nasilje koje se desi u školi prijavilo razredniku, dok bi svaki treći srednjoškolac o tome razgovarao sa roditeljima.

Sve ovo su, naravno, tek brojke i procenti iza kojih se kriju mučne scene, koje se svakodnevno dešavaju u učionicama, školskim hodnicima, ili na putu od škole do kuće.

Suprotno uvriježenom mišljenju, nisu za sve krivi mobilni telefoni i društvene mreže.

Sajber nasilje jeste u porastu, ali velika većina ispitanih đaka, istakla je da su najučestaliji načini maltretiranja verbalno nasilje i socijalno isključivanje, ili kako to djeca kažu, situacija kad drugari “bježe od tebe i niko s tobom neće da se druži”.

Nasilje se najčešće dešava tamo gdje bi djeca trebalo da se osjećaju sigurno i zaštićeno: u učionicama, školskim dvorištima, hodnicima, pa čak i u toaletima škola.

Skoro polovina tinejdžera koji su učestvovali u anketi navela je da su u školi učili kako prepoznati nasilje, kako reagovati u slučaju nasilnih ispada i kome nasilje prijaviti.

Međutim, interesantan je odgovor koji je na ova pitanje dalo čak 36 odsto anketiranih đaka.

Nešto smo učili, ali nisam baš siguran šta – rekla su iskreno tinejdžeri.

Koji je dio sistema zakazao?

U instituciji Ombudsmana za djecu su svjesni su da ovo istraživanje ne može otkriti razmjere problema, ni dubinski osvjetliti fenomen vršnjačkog nasilja, ali to im, kažu, i nije bio cilj.

– Cilj je bio da pitamo djecu, da čujemo njihov glas, da saznamo kakva je njihova percepcija. Nakon tragedije u “Ribnikaru” u Beogradu mnogi su govorili o nasilju u školama i među djecom, ali najmanje su se čuli oni kojih se to najviše tiče, dakle djeca i mladi – kaže za Srpskainfo ombudsman za djecu RS Gordana Rajić.

gordana rajić ombudsman za djecu rs
FOTO: SRNA

Ona je dodala da je cilj ovog izvještaja, o kome uskoro treba da se izjasne i poslanici u Narodnoj skupštini RS, da ovaj problem postane javno vidljiviji i da se povede i javna rasprava o njemu.

– Ja bih bila najsretnija da izvještaj u Narodnoj skupštini prezentuje neko od naših mladih savjetnika, djece koja su učestvovala u njegovoj izradi – kaže Rajićeva.

Ona je istakla da je ovo prilika i da se javno prizna da imamo problem, koji se ne rješava adekvatno.

-Prije svega, mi nemamo podatke o vršnjačkom nasilju. Ministarstvo porodice bi trebalo da svake godine prikupi podatke o vršnjačkom nasilju u školama i da ih učini javnim, ali mi te podatke nemamo, niti znamo zašto je tako i koji dio sistema je zakazao – kaže Rajićeva.

Dodaje da je problem i protokol o postupanju u slučajevima vršnjačkog nasilja.

-Protokol postoji već 10 godina, ali šta nam to vrijedi kad on nikad nije doživio punu primjenu -kaže Gordana Rajić.

(Srpskainfo)

Znate li kako možete da ostvarite pravo na liječenje izvan Srpske?

Osiguranici Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske imaju pravo da se liječe i izvan RS, ali da li znate u kojim situacijama i koje uslove je potrebno da ispunite?

Osobe koje su osiguranici FZO RS mogu se liječiti izvan Srpske u slučajevima kada liječenje nije moguće sprovesti u našim zdravstvenim ustanovama.

Inače, osiguranici FZO RS se na liječenje upućuju uglavnom u zdravstvene ustanove Srbije, a potpisane ugovore imaju sa zdravstvenim ustanovama poput Vojnomedicinske akademije, Kliničkog centra Srbije, Instituta za kardiovaskularne bolesti Dedinje, Specijalne bolnice za rehabilitaciju Gornja Trepča i dr. 

Spisak ustanova sa kojima FZO RS ima ugovore dostupan je na www.zdravstvo-srpske.org.

Kako se ostvaruje ovo pravo?

Ovo pravo se ostvaruje:

Na osnovu prijedloga zdravstvene ustanove u Srpskoj 

Ljekarski konzilijum ustanove tercijarnog nivoa (UKC RS) može da predloži upućivanje na liječenje izvan Republike Srpske u slučaju da su iscrpljene mogućnosti liječenja u našem zdravstvenom sistemu. 

Upućivanje na liječenje izvan Srpske vrši se na osnovu Liste oboljenja, stanja ili povreda, za koje se može odobriti pružanje usluge liječenja i/ili dijagnostičkog postupka izvan RS. 

Takođe, u određenim okolnostima osiguraniku se može odobriti liječenje i/ili sprovođenje dijagnostičkog postupka u zdravstvenoj ustanovi izvan Srpske i za stanja ili oboljenja koja nisu propisana pomenutom listom. U tom slučaju je obaveza konzilijuma zdravstvene ustanove tercijarnog nivoa koji daje prijedlog da navede detaljno obrazloženje izuzetnih medicinskih ili drugih razloga na kojima se prijedlog zasniva.

Inače, procedura je takva da UKC RS svoj prijedlog upućuje Fondu, ili prijedlog sa potrebnom dokumentacijom predaje osiguranik ili član porodice u Fond, gdje ga razmatra komisija ove ustanove, a o odluci komisije osiguranik se obavještava putem rješenja koje se dostavlja na kućnu adresu osiguranika. 

Ukoliko se osiguraniku odobri liječenje, sve troškove liječenja u ustanovama izvan RS finansira FZO RS, izuzev participacije koju plaćaju osiguranici koji nisu oslobođeni plaćanja ove obaveze. 

U rješenju se, takođe, navodi u koju ustanovu se osiguranik upućuje, kao i koliko je odobreno dana liječenja. 

Ako se u toku liječenja ispostavi da je potrebno duže liječenje, ustanova u kojoj se osiguranik liječi uputiće Fondu zahtjev za produženje liječenja.

Na osnovu preporuke zdravstvene ustanove izvan Srpske u kojoj je osiguranom licu odobreno liječenje Kada liječenje nije moguće obaviti ni u zdravstvenim ustanovama u Srbiji, onda te ustanove imaju mogućnost da preporuče liječenje u nekoj drugoj zemlji u inostranstvu, npr. Italija, Austrija, Njemačka i dr. 

U tim situacijama Fond finansira liječenje pod uslovom da je preporučeno liječenje naučno dokazano i prihvaćeno u praksi. 

Procedura ostvarivanja prava po ovom osnovu podrazumijeva podnošenje zahtjeva u poslovnici Fonda uz koji se prilaže medicinska dokumentacija, preporuka za liječenje i predračun troškova liječenja, kao i rješenje o odobrenom liječenju u bolnici izvan RS sa kojom Fond ima ugovor, a koja je preporučila liječenje u drugoj zemlji. 

Osiguranik popunjava i odgovarajuću izjavu, koju je potrebno ovjeriti u opštini, a obrazac izjave može se dobiti u Fondu.

Kada su u pitanju zemlje sa kojima BiH ima ugovore o socijalnom osiguranju, a kojim je predviđena mogućnost upućivanja na ciljano liječenje u drugu državu ugovornicu (Slovenija, Italija, Austrija, Češka), osiguraniku se uz rješenje o odobrenom liječenju ili dijagnostičkom postupku izdaje popunjen dvojezični obrazac - potvrda o odobrenju liječenja u drugoj državi ugovornici. U ovim slučajevima nije potreban predračun, već obrazac predstavlja ujedno i garanciju da će FZO RS preuzeti troškove zdravstvenih usluga pruženih u ustanovama koje su u javnom zdravstvenom sistemu pomenutih država.

Na osnovu međunarodnih sporazuma o socijalnom osiguranju 

Pravo na zdravstvenu zaštitu po ovom osnovu moguće je ostvariti samo u zemljama sa kojima BiH ima potpisan sporazum o socijalnom osiguranju, poput Srbije, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Austrije, Njemačke, Italije i dr. 

Pravo na korišćenje zdravstvene zaštite u tim zemljama obezbijeđeno je radnicima na privremenom radu, redovnim studentima, zaposlenima u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, osiguranicima koji u inostranstvo putuju službeno, te osiguranicima koji u te zemlje odlaze kao turisti ili iz drugog privatnog razloga. 

U skladu sa međudržavnim sporazumom, obim zdravstvene zaštite je ograničen na hitnu medicinsku pomoć (turisti), odnosno neodložnu zdravstvenu zaštitu do povratka u RS (za ostale). 

Da biste ostvarili ovo pravo, neophodan je odgovarajući ino-obrazac, koji možete da dobijete u poslovnici Fonda prije odlaska u inostranstvo i to na osnovu potvrde porodičnog ljekara da ste sposobni za putovanje, te druge dokumentacije u zavisnosti od razloga boravka u inostranstvu.

Više o svemu ovome čitajte na LINKU.

Bitno je naglasiti da za djecu do 18 godina liječenje u inostranstvu finansira Fond solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povreda djece u inostranstvu, kada liječenje nije moguće u Republici Srpskoj i u ustanovama izvan Srpske sa kojima FZO RS ima potpisane ugovore.

(NN)

Sve više žena u paklu kocke

Sve je veći broj stanovnika BiH koji gube gomile novca na igrama na sreću. Tako je lani promet u kladionicama samo u FBiH dostigao vrtoglavih 1,7 milijardu KM. I, dok se trend povećanja broja ovisnika o kockanju povećava, primijetno je da je među njima sve više žena.

Upozorava na to Marko Romić, profesor traumatske psihologije koji trenutno u Klubu ovisnika liječenih o kocki (KLOK) ima četiri žene koje su odlučile potražiti pomoć.

Finansijska, socijalna, društvena i porodična propast

- Nažalost, sve češće imamo priliku vidjeti cijenu, odnosno, posljedice tog kockanja koje se ogleda u propasti žena na finansijskom, socijalnom, društvenom i porodičnom planu. Trenutno su četiri, a i ranije ih je bilo, svih ovih godina. Jer, činjenica je da žene sve više kockaju i jedina razlika je u tome što one uglavnom igraju „bingo“ i klade se na trke pasa, za razliku od muškaraca koji, uglavnom, igraju rulet, poker ili se klade na sportske događaje - kaže nam prof. Romić, prenosi Avaz.

Iako je starosna, gornja, granica žena koje kockaju veća nego je to slučaj s muškarcima, ipak, poražavajuće je to da prema dosadašnjim iskustvima i istraživanjima prof.Romića, djevojčice već u 8.ili 9.razredu osnovne škole počinju s prvim kockarskim koracima.

- U srednjoj školi, to se još više intenzivira, a više je faktora, u principu, za ulazak u taj svijet kockanja. Najčešće je to iz znatiželje koju pokreću saznanja da je neko ostvario dobitak, ali i ta silna propagandna mašinerija koja ih obasipa iluzijom da svoje probleme mogu riješiti na takav način - objašnjava naš sagovornik.

Patološko kockanje

U cijeloj toj priči, materijalni dugovi kockara koji se mjere u stotinama miliona maraka su zanemarivi u odnosu na uništene vlastite, ali i živote djece, supružnika, porodice.

- To je, jednostavno, nemjerljivo i, zaista, krajnje je vrijeme da vlast počne preduzimati mjere na saniranju posljedica patološkog kockanja, jer su one stravične. Pa, sav taj novac o kojem se priča, taj promet kladionica, sve je to izvučeno iz džepova građana, koji će oni i njihova pokoljenja vraćati decenijama, jer za toliko su zaduženi. Sve ovo bi se svelo pod zaključak da je to, jednostavno, neprijateljski čin prema vlastitom narodu - ističe Romić.

50.000 ovisnika

Tačan broj patoloških kockara u BiH je nepoznat, a podatak koji se iznosi jeste da je riječ o najmanje 50.000 osoba. Pojedina istraživanja su pokazala da više od pola miliona stanovnika BiH posjećuje kladionice. Nažalost, neznatan broj onih koji se podvrgnu liječenju u tom procesu istraje do kraja.

(GS)

Zemljotres pogodio Sarajevo

SARAJEVO - Snažan zemljotes zatresao je jutros oko 9:20 sati šire područje oko Sarajeva.

Prema prvim podacima EMSC zemljotres je bio jačine četiri stepena po Rihteru i na dubini od oko šest kilometara.

Kako pišu građani na društvenim mrežama, zemljotres se osjetio jako, ali kratko.

"Noge su mi se odsjekle", napisao je jedan građanin.

"Nikad se ovako nije zatreslo", jedan je od komentara.

(NN)

Ovo su najtraženija zanimanja u Srpskoj

BANjALUKA - Ukoliko ste u potrazi za poslom i pitate se koja su to zanimanja za kojima tragaju poslodavci u Republici Srpskoj, odgovor na vaša pitanja potražite u nastavku teksta.

Naime, provjerili smo koja su to bila najtraženija zanimanja u Zavodu za zapošljavanje RS u prethodnoj godini.

Najtraženija zanimanja u ZZRS
Prošle godine poslodavci u Srpskoj su izrazili potrebu za 11.814 radnika.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, ovo je deset najtraženijih zanimanja u prethodnoj godini (u zagradi naveden broj traženih zanimanja):

- profesor razredne nastave (1.567); (ovaj podatak nije relevantan, ispod čitajte i zbog čega),

- prodavac (446),

- diplomirani ekonomista (383),

- obućar (372),

- vaspitač u predškolskoj ustanovi (269),

- diplomirani pravnik (263),

- pomoćni radnik (231),

- stolar (227),

- profesor matematike (220) i

- konobar (178).

No, profesor razredne nastave je zanimanje koje je bilo najtraženije kada je riječ o prijavama potrebe za radnicima, međutim, ovaj podatak nije relevantan, uzimajući u obzir konkursne procedure i ugovore o radu na određeno, kao i činjenicu da škole poštuju zakon kada je riječ o prijavi potrebe za radnicima, za razliku od poslodavaca koji ne prijavljuju redovno svoje potrebe.

Ono što je zanimljivo je da je najviše poslodavaca ipak tražilo radnike bez zanimanja, i to njih 1.567, što je 13,2 odsto od ukupnog broja traženih.

Koje prijave nisu realizovane?
U nastavku je pregled zanimanja po prijavama potreba za radnicima, koje su podnosili poslodavci, a koje nisu realizovane iz sljedećih razloga:

- nije bilo traženih radnika na evidenciji,

- nije bilo prijava na konkurs,

- kandidati ne ispunjavaju uslove zadate u prijavi,

- kandidati ne posjeduju odgovarajuće vještine i drugo.

Kao što je to bio slučaj i kada su u pitanju najtraženiji, tako iz navedenih razloga poslodavci nisu mogli pronaći sljedeće radnike (u zagradi naveden broj traženih zanimanja):

- radnici bez zanimanja (1.000),

- prodavac (262),

- tesar (173),

- armirač (155),

- zidar (129),

- vaspitač u predškolskoj ustanovi (125),

- obućar (108),

- radnik na žičari (106),

- profesor razredne nastave (105),

- bravar (99).

Kao što se može primijetiti na osnovu navedenog, u Republici Srpskoj se najviše traže zanatlije, trgovci, te nastavno osoblje i vaspitači, a sudeći prema dostupnim informacijama, njih je i najmanje na birou, prenose Nezavisne.

(NN)


O portalu

Teslić danas - Vaš internet portal!

Najposjećeniji internet portal u Tesliću. Šesnaest godina sa Vama. Hvala na povjerenju!

Kontakt e-mail: teslicdanas@gmail.com